Možda mislite da vas samo zid i krov štite od groznog vremena napolju. Ali „omotač zgrade“, koji se definiše kao deo zgrade koji razdvaja unutrašnju sredinu od spoljašnje, obuhvata mnogo različitih komponenti, od kojih svaka može biti složena i višeslojna.
Četiri osnovne funkcije
Tipični elementi omotača zgrade obuhvataju zidove, krovove, podove i „fenestraciju“ (prozore, vrata, svetlarnike i druge otvore). Svaki od njih može sadržati dosta različitih slojeva i materijala. Uzmite kao primer tipični zid na kući u Severnoj Americi. On može sadržati gipsanu ploču, paroizolaciju, izolaciju šupljine kao što su kamena vuna postavljena između drvenih direka, OSB ploču (eng. Oriented Strand Board, napravljenu od ljuspica drveta vezanih smolom), vodonepropusne pregrade, spoljašnje izolacije i, na kraju, obloge. To je jedan deo omotača zgrade, ali sa sedam različitih slojeva!
Koji god deo unutrašnjosti štiti, omotač zgrade ima četiri osnovne funkcije:
- Podržava, prenosi i potpomaže konstrukcijsko opterećenje koje namežu okruženje i zgrada
- Blokira i reguliše toplotu, vazduh, vlagu i zvukove između spoljašnje i unutrašnje sredine
- Daje završnicu površinama kako bi bili ispunjeni estetski ili drugi funkcionalni zahtevi
- Distribuiraju usluge i komunalnu infrastrukturu kao što su struja i voda.
Interakcija je bitna
Kao i obavljanje svega toga, omotači zgrade i njihove komponente moraju da zadovolje ogroman opseg kvaliteta kako bi obavljali svoju funkciju. Da li ih je lako napraviti? Da li su dugotrajne? Da li se lako popravljaju i održavaju? Da li su bezbedne? Da li su cenovno efikasni?
Sve u svemu, kod omotača zgrade, bitna je interakcija. Sve komponente moraju efikasno da rade zajedno kako bi podržali udovnu unutrašnju klimu u uslovima životne sredine koji mogu brzo da se promene od jake kiše preko vrelog sunca do ledene hladnoće. Stabilni, dugotrajni materijali poput kamene vune predstavljaju neophodan deo mešavine.