Svakog tjedna 1,5 milijuna ljudi seli se u gradove, čime se lokalni resursi i okoliš izlažu golemim opterećenjima. No primjenom odgovarajućih tehnika i tehnologija, urbanizacija i održivost mogu ići ruku pod ruku.
Megalopolisi budućnosti
Rastuća svjetska populacija svoju budućnost vidi u gradovima. Procjenjuje se da će do 2030. godine na svijetu postojati 41 “megalopolis” s više od 10 milijuna stanovnika1. Danas ih ima samo 182. Stanovnici tih gradova trošit će 81 posto svjetskih resursa3. Dvadeset godina kasnije, do 2050. godine, tom će gradskom stanovništvu trebati 50 posto više hrane i 17 posto više vode nego danas4. A željet će i živjeti ugodnim životom. 1,2 milijarde ljudi danas još uvijek nema pristup električnoj energiji: stanovnici gradova budućnosti željet će moderne domove i energiju, uz ugodnu unutarnju klimu.
Ta će migracija u gradove imati osjetne posljedice. Prema trenutačnim projekcijama, do 2050. godine porast broja stanovništva i urbanizacija generirat će dvostruki ili trostruki porast globalne potrošnje energije u segmentu zgrada, s usporedivim utjecajem na povezane emisije5. Kada globalni ciljevi zaštite okoliša zahtijevaju znatno smanjenje potrošnje energije i emisije CO2, teško je zamisliti kako takav urbanizirani svijet može biti održiv.